Testiranje zgloba ramena

Posljednjih godina, vrlo popularno testiranje provodilo se u pokretima unutarnje i vanjske rotacije u ramenom zglobu. Glavni razlog popularnosti ovog testiranja je u samoj prirodi otvorenog kinetičkog lanca u pokretima u ramenu. Većina pokreta u ramenu u svakodnevnom životu i u sportu događa se upravo kad je ruka slobodna u prostoru (OKL).
Rotacija

Pozicija ramenog zgloba (glava humerusa/fossa glenoidale) kontrolirana je malom grupom mišića, poznatijom pod nazivom rotatorna manžeta. Mišići rotatorne manžete (supraspinatous, infraspinatous, teres minor i subscapularis) kontroliraju poziciju ruke u slobodnom prostoru te lociraju glavu humeralne kosti u čašicu zgloba. Ukoliko rotatorna manžeta ne funkcionira kako bih trebala, često dolazi do disfunkcije i boli.

Mnogi sportovi

zahtjevaju treniranje jednog ili više mišića manžete ovisi o njihovoj upotrebi i važnosti za sport. To povlači za sobom disbalans u mišićnoj skupini što dalje utječe na poziciju samog ramena, te može dovesti do boli i impegmintacije (opadanja). Prenaprezanje mišića (posebice tetiva) može dovesti do puknuća tetiva, mišića ili oštećenja zglobne čahure.

Dva glavna problema

u prednjem dijelu ramena poznata kao sindrom boli u anteriornom dijeli ramena, mogu bit preventirana i trenirana pomoću izokinetičkog treninga:

  • opadanje ramena – uglavnom uzrokovano promijenom u balansu mišića i u aktivaciji mišića
  • puknuća – tetive i mišića mogu se procijeniti iz smanjenih vrijednosti maksimalnog obratnog momenta
U uvijetima testiranja

uzima se neka općenita amplituda pokreta od 90° kod vanjske ali i kod unutarnje rotacije, makar je to izrazito individualno ovisno o sportu (neki bacači u bejzbolu imaju amplitudu i do 180°) ili ozljedi. Kod ovog pokreta isto je tako vrlo bitno uključiti kompenzaciju gravitacije, da bi se smanjile balističke sile.

Normalan omjer

lijeve i desne strane tijela ne bi trebao prelaziti više od 10 %. Ukoliko je omjer veći, ili je jedna ruka izrazito dominantna nad drugom (npr. kod bacanja kladiva), ili je došlo do izrazitog disbalansa u snazi mišića. Ekscentrične kontrakcije su u prosjeku 35 % veće od koncentričnih.

Unutarnja rotacija

je uglavnom 30-40 % jača od vanjske u koncentričnim omjerima. Vrlo je važno  kod ramena vježbati ekcentričan pokret vanjskih mišića, jer unutarnja rotacija koja je važna kod bacačkih sportova ubrzava pokret, ali ekcentrična sila vanjskih rotatora mora biti snažna da bi isti pokret zaustavio. Dakle što je jača ekscentrična sila, rezultat je bolji.

Fleksija i ekstenzija

kroz pokret u ramenu, osim glenohumeralnog, funkciju vrši i scapulotorakalni zglob, i zbog toga je vrlo bitno dobro pripremiti i zagrijati rameni zglob prije vježbanja. Vježbanje ovih pokreta može se izvoditi u sjedećoj, ležećoj i stajaćoj poziciji. Za ovo testiranje, amplituda pokreta se proteže do 160° a u nekim slučajevima i 180°. Isto tako, omjer između lijevog i desnog ramena, je u normali kada iznosi do 10 %, ukoliko se taj postotak prijeđe, postoji mišićni disbalans. Ekscentrični rezultati su uglavnom oko 30% viši od koncentričnih.

Abdukcija i adukcija

ovi pokreti se mogu testirati u sjedećoj ( dosta dobra fiksacija, vrlo malo ostalih mišića se priključuje pokretu) ili u stajaćoj poziciji. Nužno je kompenziranje gravitacije jer je sam adapter izuzetno težak u toj poziciji kod pokreta abdukcije. Kao i kod ostalih pokreta i ovdje je omjer bilateralan do 10 % prihvatljiv, preko te vrijednosti, postoji disbalans.

 

Ana Ružić,
mag. kineziologije u kineziterapiji i
licencirani terapeut na Isomedu2000

Related Articles