Stres frakture nastaju zbog ponavljajućih vježbi koje uzrokuju neravnotežu između koštane razgradnje i koštane formacije te tako vrše opterećenja na kosti. Naglo povećanje ponavljajućeg opterećenja kao što je trčanje ili cross trening bez odgovarajućeg odmora dovesti će na kraju do povećanja vjerovatnosti lomova kostiju.
Slabost mišića također može doprinijeti stres frakturama i lomovima, te opterećenje treninga treba dobro prilagoditi individualnim osobitostima sportaša ili osobe koju treniramo.
Stres frakture javljaju se češće u žena
i pojedinaca s lošom općom kondicijom organizma. Ostali faktori rizika koji mogu doprinijeti stres frakturama su hipotireoza, prekomjerna konzumacija alkohola, anoreksija, amenoreja i starost. Naravno, osobe koje zbog bilo kojeg uzroka imaju nisku gustoću kostiju također imaju povećan rizik od pojave stres fraktura. U trkača, najčešća područja pojave stres frakture su na prednjem dijelu stopala i tibije. U adolescenciji, proksimalni dio tibije – onaj dio najbliži koljenu – najčešće je pogođen dok je u odraslih, srednji i distalni dio tibije češće pogođeni.
Stres frakture donjih ekstremiteta
obično će uzrokovati bol tijekom dana ili tjedana, u početku samo tijekom treninga, a zatim napreduju do boli u svakodnevnim aktivnostima. Bol se obično oslobađa odmorom ili nekom manje stresnom aktivnošću. Područje oko stres frakture može često biti vrlo osjetljivo na dodir, a ponekad se javlja i crvenilo ili oteklina. Ako sportaš nastavlja i dalje trenirati jedanakim intenzitetom, rezultati mogu postati ozbiljni a ozljeda još teža.
Procjena za stres frakture zahtijeva
povijest bolesti i fizički pregled ortopeda ili fizijatra. X-zrake su obično negativnae na stres frakture u prva 3-4 tjedana. Slika magnetne rezonance najviše je točna kod dijagnosticiranja stres frakture.
Stres frakture treba razlikovati
od drugih uzroka boli, kao što su medijalni tibialni stres sindrom, različite infekcije, petni trn i mnogi drugi mogući problemi koji imaju slične simptome kao stres frakture.
Tretman za stres frakture
ovisi o lokaciji i vrsti stres frakture. Sve stres frakture zahtijevaju da prestanete sa aktivnostima ili da se smanji opterećenje npr. trčanje po tvrdoj podlozi treba se zamijeniti trčanjem na kvalitetnoj traci s amortizacijom ili čak plivanjem. Ako se simptomi i dalje budu javljali ili se pogoršaju, treba se okrenuti blagim oblicima medicinske i sportske rehabilitacije i fizikalne terapije.
Ana Ružić,
mag. kineziologije u kineziterapiji i
licencirani terapeut na Isomedu2000
