Sindrom gornjeg torakalnog otvora (Thoracic outlet syndrom)

Sindrom gornjeg torakalnog otvora predstavlja skup simptoma koji nastaju zbog kompresije (pritiska) u prostoru izmedju prvog rebra i iza ključne kosti. U ovom prostoru se nalaze brojne nervne i vaskularne strukture (a. subclavia, v. subclavia i brahijalni plexus).

Sindrom gornjeg torakalnog otvora javlja se na svakih 500 ljudi, što je vrlo često, a žene nešto češće boluju od muškaraca. Najčešće se simptomi javljaju kod ljudi srednje životne dobi, ali često se prvi simptomi javljaju kod djece prilikom ulaska u adolescenciju.

Vrlo čest uzrok sindroma gornjeg torakalnog otvora

predstavlja prekobrojno vratno rebro. Normalno, ljudi imaju 12 pari rebara, a prekobrojno rebro polazi sa zadnjeg vratnog kralješka i može izvršiti kompresiju na gore spomenute strukture. Takodjer, uzrok sindroma gornjeg torakalnog otvora mogu biti prekobrojni mišići, ožiljci od prethodnih operacija, upala i povreda (prijelom ključne kosti). Često se javlja kod ljudi koji obavljaju poslove sa rukama i koji podrazumjevaju ponavljajuće radnje, poput dizača utega, plivača, odbojkaša, sekretarica i radnika u kancelarijama… Sindrom gornjeg torakalnog otvora može davati simptome u mirovanju, ili samo prilikom tjelesne aktivnosti.

Simptomi i znaci sindroma gornjeg torakalnog otvora

U najvećem broju slučajeva postoje neurološki simptomi poput:

–bola u unutrašnjem dijelu nadlaktice, podlaktice i šake (bol može biti oštra, s pečenjem i probadanjem),

-bolovi mogu zahvatiti cijelu ruku

-trnjenje, češće noću koje budi pacijenta

-slabost u rukama

-fenomen da prsti postanu bijeli nakon izlaganja hladnoći

Krvožilni simptomi su:

-oticanje ruku

-plavičasta boja kože ruku i prstiju, naročito nakon tjelesne aktivnosti

-bljedilo kože

-hladnoća na rukama može doći do naticanja vena ruku sa jedne, ili druge strane

-može doći do razlike u jačini pulsa te visini krvnog tlaka sa lijeve i desne strane

Kako postaviti dijagnozu sindroma gornjeg torakalnog otvora?

Anamneza sa kliničkom slikom može pomoći u postavljanju dijagnoze sindroma gornjeg torakalnog otvora. Provokacijski testovi (Adsonov test koji podrazumjeva pipavanje pulsa prilikom podizanja ruke, ali i drugi provokacijski testovi koje provodi vaskularni kirurg ili neurolog) mogu pomoći, ali nisu potpuno sigurni. Laboratorijski testovi nisu specifični i mogu se napraviti da bi se isključile druge bolesti. Rendgenski snimka vrata može otkriti prekobrojno vratno rebro, bolesti pluća, prijelome ključne kosti… Dopler ultrazvučni pregled može pokazati poremećaj u protoku krvi, a kontrastna invazivna snimanja krvnih žila mogu pokazati mjesta suženja ili prekida normalnog protoka krvi u krvnim žilama. Elektromioneurografija (EMG) može pokazati promjene u provodjenju brzine nervnih signala sa ljeve i desne strane. Složenija snimanja, poput magnetne rezonance mogu se napraviti da se potvrdi dijagnoza, ali i kao preoperativna priprema pacijenta.

Liječenje sindroma gornjeg torakalnog otvora

Terapija sindroma gorenjeg torakalnog otvora može biti konzervativna i podrazumjeva fizikalno terapijske, kineziterapijske, manualno terapijske procedure, vježbe istezanja te masaže. U farmakološkoj se terapiji koriste kortikosteroidi u cilju smanjenja upale te preparati za opuštanje napetosti muskulature. Nažalost, oko 15 % pacijenata koji su lječeni konzervativno mora biti podvrgnuto operativnom lječenju ako simptomi perzistiraju. Operativno lječenje podrazumjeva uklanjanje prekobrojnog vratnog rebra, ili fibroznih struktura, parcijalno presjecanje odredjenih vratnih mišića. Nažalost, odredjeni broj pacijenata koji su operativno lječeni imaju recidive (ponovo pojavljivanje simptoma).

Saša Dragičević,
bacc. physioth i
sportski trener