ŠTO UZROKUJE PAREZU FACIJALISA KOD DJECE?
Cerebralna paraliza kod novorođenčadi je rijetka, uzroci mogu biti različiti i nekad se pravi uzrok ne može utvrditi.
Primjeri razvojnih uzroka cerebralne paralize pri porodu su:
Moebius Sindrom – izuzetno rijedak urođeni neurološki poremećaj. Karakterizira ga slabost ili paraliza mišića lica. Ljudi rođeni s tim poremećajem su nesposobni nasmiješiti, treptati, mrštiti ili sisati.
CHARGE Sindrom – vrlo složen urođeni poremećaj koji zahvaća široki spektar deformiteta. Najčešći problem su vezani uz: uši, oči, nos, srce, genitalije i rast.
Hemifacijalna mikrosomija – urođena anomalija gdje je jedna strana lica manja i nerazvijenija. Obično zahvaća uho, usta, vilicu, a ponekad oko, obraz i vrat.
Asimetrično plačljivo lice – urođena jednostrana pareza donje usne.
Urođena pareza facijalisa – ne povezuje se ni sa jednim sindromom, npr. živac ili mišić koji se nije razvio u trudnoći.
Ponekad novorođenčad imaju parezu facialisa kao rezultat trauma kod rođenja, npr. kod težih poroda ili od pritiska majčine zdjelice tijekom poroda. Kod pareze facijalisa uzrokovane traumom pri porodu oštećenje može biti privremeno i oporavlja se unutar nekoliko mjeseci ili može biti trajno. Pareza facijalisa u novorođenčadi može biti i rezultat moždanog udara ili tumora.
Pareza facijalisa se može razviti i u djetinjstvu, a primjeri i uzroci su sljedeći:
-Bellova pareza – upala unutarnjeg uha prilikom čega dođe do pritiska na facijalni živac što uzrokuje parezu zahvaćene strane
-Lymeova bolest – bolest uzrokovana bakterijom koja zahvaća zglobove, živčani sustav uključujući i facijalni živac i ostale infekcije
-Oštećenje facijalnog živca tijekom operacije ili uklanjanja tumora
-Pritisak na živac od tumora
-Oštećenje živca uzrokovano ozljedom glave
-Rijetka neurološka oboljenja kao što je Melkersson-Rosenthal sindrom
-Genetska mišićna oboljenjnja npr. facioskapulohumeralna mišićna distrofija (FSHD)
-Moždani udar
KAKO PAREZA FACIJALISA UTJEČE NA MLAĐE OSOBE
Iako djeca sa parezom facijalisa imaju određene prepreke u životu, uz pravo usmjeravanje i potporu mogu postati samopouzdane odrasle osobe i mogu imati sretan i ispunjen život. Jedna od ključnih stvari koje treba učiniti za dijete u rastu s parezom facijalisa kako bi bili sigurni da se ne osjećaju jedinstveni i sami sa svojim problemima je susretati ljude koji su u sličnoj situaciji. To može napraviti veliku razliku u tome kako se osjećaju. U Engleskoj organiziraju obiteljske dane za podršku djeci oboljelih od pareze facijalisa i njihovim obiteljima. Pareza facijalisa utječe na ljude na različite načine, a stupanj paralize uvijek se ne podudara s tim koliko se osoba dobro nosi s tim. Neka djeca s više očitih pareza lica će nositi bolje od onih koji imaju manje zamjetljivu parezu. Puno ovisi o tome imaju li oni jake prijateljske grupe i koliko podrške dobivaju od roditelja ili skrbnika tijekom djetinjstva.
TERAPIJE
Veliki je raspon terapija koje se koriste kod pareze facijalisa. Terapeut može pomoći na puno načina ovisno o vrsti i uzroku pareze:
–Kognitivna terapija ponašanja
–Elektrostimulacija
–Kineziterapija
Denis Perica,
bacc. physioth
Istaknuta slika preuzeta sa:
http://www.wweek.com/portland/article-21014-sage_sohier_about_face.html
