Koljeno je složeni zglob i u njemu su moguća gibanja ispružanja i savijanja potkoljenice oko poprečne osi, te rotacije potkoljenice prema van i prema unutra. Jedan od bitnih djelova koljenog zgloba je MENISKUS.
Meniskus koljenskog zgloba
podsjeća na disk C oblika koji zauzima mjesto između bedrene kosti i goljenične kosti. Njegovo tkivo sastavljeno sadrži kolagen i stanica te otprilike 75% vode. Baš zbog toga, meniskusi služe kao „amortizeri“ pri pokretanju i omogućuju klizanje zglobnih površina kod savijanja ili opružanja potkoljenice, važnost ima i za održavanje stabilnosti koljena, te u pokretljivosti koljena.
Do ozljede meniskusa
dolazi često kod mladih sportaša, kod različitih sportova npr. nogometaša, skijaša, tenisača, atletičara, džudista, košarkaša i dr., u kojima tehnika pokreta zahtijeva odraze i skokove s rotacijama trupa, doskok na jednu nogu ili velike sile koje se prenose preko koljenskog zgloba, kao npr. u skijanju itd. No, osim sportaša, ozljede meniska često pogađaju i ljude nekih specifičnih zanimanja npr. kod radnika koji rade u skučenom prostoru, u nefiziološkom položaju sa koljenima u savijenoj poziciji sa zahtjevom da pri radnoj operaciji rotiraju opterećeno koljeno. To se najčešće događa kod rudara, radnika koje prenose teret, utovarivača, vrtlara, građevinskih radnika i drugih. U takvim slučajevima i kod takvih sportova i djelatnosti, menisk bude već djelomično načet degeneracijom, pa je zbog toga osjetljiviji i na manje traume uslijed kojih najčešće i puca.
Prema Zippelu, zastupljenost ozljeda meniska u pojedinim sportovima je slijedeća:
–Nogomet 67,7%
-Rukomet 7,9%
-Atletika 7,4%
–Skijanje 6,0%
-Gimnastika 5,0%
-Hrvanje 2,3%
–Tenis 1,5%
-Ostalo 4,1%
S obzirom da su hvatišta medijalnog meniska više razmaknuta i da je on manje pomičan, stoga su i ozljede medijanog meniska puno češće od ozljeda lateralnog meniska.
Liječenje
može biti konzervativno (samo kod blažih oblika ozljede) ili operativno. Najčešće je to operativno i to postupkom artroskopije. Artroskopija je postupak kojim se kroz određeno mjesto u koljenski zglob uvodi optička cijev kojom se pregledava unutrašnjost zgloba i utvrđuje dijagnoza oštećenja meniska. U programu rehabilitacije ozljeđenog meniska primjenjuju se vježbe statičkog i dinamičkog jačanja i stabilizacije, vježbe istezanja i vježbe za bolju pokretljivost koljena. Vrlo je značajno da se kod ozljeđenih osoba, (kod kojih je to moguće), provede cjelokupan program vježbi i prije operativnog zahvata, te na taj način se postiže određena spremnost koštano mišićnog sustava na mirovanje nakon operacije i spriječava se brza atrofija mišića, koja nastupa odmah nakon povrede i progresivno se povećava iz dana u dan.
Prije operativnog zahvata
važno je da bolesnik nauči statičke kontrakcije kvadricepsa i to izolirano bez pomoći gluteusa. S tim vježbama nastavlja i u postoperativnom razdoblju rehabilitacije, s tim da se tijekom rehabilitacije povećava opterećenje, broj ponavljanja, opseg pokreta i vremensko trajanje terapijskog programa. Da bi neki kineziterapijski program bio učinkovit, potrebno ga je individualizirati te usmjeriti na oporavak ozlijeđenog dijela koljena, (meniska) s obzirom na vrstu povrede.
Isomed 2000
tj. izokinetički trening, omogućuje nam da na jačanje mišića, tetiva i stabilizaciju ligamenata utječemo i prije same operacije. Vrlo je bitno kroz određeni pripremni trening ojačati mišićne skupine natkoljenice, posebno kvadricepsa, izometričkim ali i izotoničkim vježbama. Nakon operacije, već drugi tjedan, možemo raditi statičke vježbe za jačanje kvadricepsa u “sigurnom” rasponu pokreta, gdje nema boli, dok u trećem tjednu, kroz pasivne i potpomognute pokrete, može se dovesti zglob do punog opsega pokreta u kojem dalje nastavljamo s vježbama jačanja natkoljenice. Budući da je vastus medialis odgovoran za ekstenziju koljena i to za posljednjih 10 do 20° ekstenzije, vrlo ga je važno učvrstiti vježbama koje se izvode kroz ovaj niz pokreta ili s kompletno izduženim koljenom pomoću posebnog programa na Isomedu 2000.
Neke smjernice koje bi se trebale pratiti tokom treninga:
-početi polako s pasivnim pokretom
-važno je ne ignorirati bol
-treba postepeno povećavati opseg pokreta i opterećenje
-bolje je vježbati kraće, ali više puta dnevno
Ana Ružić,
mag. kinez. u kineziterapiji
lice.terap. na Isomed-u2000
