Osteoporoza je smanjeni sadržaj koštanih stanica u volumnoj jedinici kosti, obilježavaju smanjenje koštane mase s mikro propadanjem arhitekture kostiju te na taj način povećanom opasnosti od lomova. Može biti lokalna (pratitelj drugih reumatskih bolesti ili posljedica inaktiviteta) te opća.
Opća osteoporoza javlja se češće kod žena, najčešće u dobi menopauze i karakteriziraju je osteoporotične promjene na kralješnici (ograničena gibljivost, povećanje fizioloških krivina) s povećanim rizikom od prijeloma kuka, kralješnice i ručnog zgloba. Osteoporoza se naziva još i «tiha bolest» zbog toga što do gubitka koštane mase dolazi bez simptoma. Zato su važne preventivne mjere.
Prevencija
Preventivne mjere su denzitometrija (mjerenjem gustoće kostiju) koja može otkriti početke osteoporoze te pravilne životne navike: pravilna i redovita tjelesna aktivnost, pravilna i redovita prehrana te edukacija bolesnika od najranije životne dobi.
Kome je prvenstveno namijenjena prevencija ostoporoze?
Osobama s povećanim rizičnim čimbenicima:
-nasljednim ili konstrukcijskim (ženski spol, starija životna dob, slabije zdravlje, prerana menopauza, obiteljska predispozicija)
-načinom života (pušenje cigareta, prekomjerno uživanje alkohola, prekomjerno uzimanje kave, neaktivnost i mirovanje, nerotkinje, izrazito neredoviti ciklusi)
-bolesti s visokim rizikom za osteoporozu (kronična opstruktivna bolest pluća, inzulin ovisna šećerna bolest, multipla skleroza, hemofilija, neurološki poremećaji, poremećaji probave, oštećenje vida, značajnije bolesti jetre)
-uzimanje lijekova (dugotrajno liječenje kortikosteroidima, antikoagulansi, kemoterapija, antikonvulzivi)
Kineziterapijski program za osteoporozu
U prevenciji osteoporoze ključnu ulogu imaju vježbe jer vježbe s opterećenjem i izometričke vježbe ubrzavaju osteoblastnu aktivnost, a time povećavaju i gustoću koštane mase.
1. Evaluacija stanja lokomotornog sustava: utvrditi kakvo je držanje tijela (postura), postojanje slabosti pojedinih mišićnih skupina, u razgovoru utvrditi postoje li značajniji rizični faktori za razvoj osteoporoze
2. Vježbe prema funkcionalnom statusu mogu biti:
vježbe snaženja – izometričke; uz manualni otpor; uz opterećenje utezima
vježbe istezanja – mm. pectoralisa i mišića stražnje lože natkoljenice (Hamstringsa); posturalne vježbe – vježbe za extenzore trupa i ekstremiteta uz edukaciju pacijenta o pravilnom držanju tijela.
vježbe koordinacije i ravnoteže – u ležećem položaju na trbuhu, u četveronožnom položaju i stojećem položaju. Ove vježbe smanjuju učestalost padova i prijeloma.
3. Tai chi – drevna kineska metoda vježbanja kojom se poboljšava postura, balans i ravnoteža., kao i samosvijest bitna za zdravo funkcioniranje osobe.
Kineziterapija kod osoba s osteoporozom:
-smanjenje boli i vježbe za oboljeli ekstremitet uz vježbe disanja
-škola hoda s pomagalom
–kineziterapija u stadiju bez fraktura: medicinske vježbe provode se svakodnevno, u ležećem ili sjedećem položaju, blagim ritmom.
-pasivne vježbe– provoditi ih samo ako osoba nije kontaktibilna. Izvoditi ih oprezno, bez velikih pritisaka i velikih amplituda pokreta! Provoditi bez uporabe i najmanje sile da ne dođe do frakture kostiju. Manipulativne tehnike su zabranjene!!!
-aktivne vježbe – statičke u seriji po 20 puta uz odmor od 2 minute između serija. Prethodno je važno provesti dobro zagrijavanje mišića. Fizioterapeut pomaže pacijentu tako da broji naglas zadržavanje kontrakcije 6 sekundi. Vrijeme relaksacije, fizioterapeut broji u sebi, a traje duplo duže od trajanja kontrakcije.
-dinamičke vježbe potrebno je vježbati na mekoj ali ne skliskoj podlozi također uz nadzor fizioterapeuta. I kod aktivnih vježbi važno je izbjegavati oštar ritam vježbi zbog opasnosti od frakture kralješnice.
-vjezbe koordinacije i balansa –vježbe koordinacije ruka-lice (vrhom prsta dodirnuti oko, nos, suprotno uho), provode se prvo otvorenih , a zatim i zatvorenih očiju; vježbe hoda po zamišljenoj liniji uz vizualnu kontrolu na ogledalu.
-vježbe relaksacije – uz kontrolu terapeuta pacijent mora maksimalno kontrahirati pojedine mišićne grupe, pa ih zatim maksimalno opustiti. Provode se u relaksirajućem položaju kombinirano s jednostavnim vježbama disanja. Ove vježbe pomažu bolesnicima da prevladaju strah od pada, pa i strah od izvođenja pokreta. Pacijentu je potrebno objasniti ciklus koji započinje sa strahom čija je posljedica mirovanje, slabljenje mišića, pogoršanje osteoporoze, bol. Dolazi do povećane mogućnosti nastanka prijeloma, uz to vezanog mirovanja i straha koji se opet posljedično javlja.
-škola hoda s pomagalom – potrebno je objasniti pacijentu važnost korištenja pomagala za hod u stadijima kada dođe do problema sa održavanjem ravnoteže. To je bitan faktor sprječavanja svake daljnje traumatizacije.
Edukacija
osim vježbi, škole hoda, mehanizma straha i mirovanja terapeut može obavijestiti pacijenta i o važnosti stalne tjelesne aktivnosti, šetnje, plivanja i izlaganja suncu u starijoj dobi. Čak se preporuča nabava “antiporotičnog” psa – kućnoga ljubimca kojeg će bolesnik morati izvesti dva puta dnevno u šetnju.
Eduard Jinek,
bacc. physio
