Za početak, vrlo je bitno znati da tetive spajaju mišiće sa kostima, a ligamenti povezuju kosti. No, problem je što većina ljudi ne razlikuje ozljedu ligamenta od ozljede tetive zbog vrlo sličnih simptoma koji se nakon ozljede pojavljuju.
I tetive i ligamenti sastavljeni su od vezivnog tkiva tj. kolagenih vlakana. Međutim, način formacije kolagenih vlakana je vrlo različit. U tetivama, vlakna su postavljena paralelno, dopuštajući više elastičnosti koja omogućuje mišiću kretanje, tj. njegovo istezanje i skraćivanje, te ih to čini više pogodnima za spajanje mišića na kost. Vlakna u ligamentima su iskrižana s ciljem čvrstoće ligamenta te stabilizacije kostiju u zglobovima.
Ozljede ligamenata
Iako su ligamenti jaki i čvrsti po prirodi, istegnuća i iznenadne sile mogu izazvati pojavu ruptura ligamenata što je vrlo učestala sportska ozljeda. Šteta nastaje kada vlakna postanu rastrgana, a težina ozljede ovisi o tome u kojoj su mjeri rastrgana i kakva se bol doživljava kao rezultat te ozljede. Zbog nedostatka dotoka krvi u tkiva, rupture ponekad postaju trajno oštećenje koje može završiti i njihovim uklanjanjem. Isto tako, ako je ligament istegnut više nego što može podnijeti, postoji mogućnost da se nikada neće moći vratiti u prvobitno stanje.
Prednji križni ligamenti (ACL) najčešće su podložni rupturama u sportskim aktivnostima. ACL se nalazi u koljenu i od presudne je važnosti za stabilnost koljenog zgloba i i stoga ako rastrgan, najčešće je neminovno podvrgavanje kirurškom zahvatu. Najčešći simptomi ozljede ACL su osjećaj oduzimanja vlastite noge, kojeg prati bol i oteklina u koljenu. Kao i kod svake potencijalne ozljede ligamenta, ako smatrate da imate rupturu ili oštećenje ACLa, presudno je da posjetite svog liječnika kako bi potvrdili ozljedu i kako bi se isključio bilo koji drugi problem. Ponekad ruptura ACLa ne zahtijeva uvijek kirurško liječenje, međutim ukoliko se ozljeda ne rehabilitira, može izazvati daljnje štete. Takva vrsta ozljeda je česta u sportaša, pogotovo u sportovima kao što su nogomet, ragbi, hokej i košarka, zbog visoke razine naprezanja u zglobu koljena kroz pivotiranje i lateralne ili rotacijske pokrete u zglobu.
Ozljede tetiva
Kao i kod ligamenata, i tetive se, ukoliko su napete, vrlo lako mogu oštetiti, pa čak i puknuti. Djelomična ruptura tetive može uzrokovati oticanje i nelagodu, ali može biti izliječena, dok potpuna ruptura tetive može uzrokovati potpuni gubitak pokreta i može dovesti do trajnog oštećenja. Najbolja terapija kod ozljede tetive na početku rehabilitacije je krioterapija, tj. terapija hlađenjem sa podignutim ekstremitetom kako bi se smanjila oteklina. Ozbiljnija oštećenja ili rupture mogu zahtijevati udlagu kako bi se pomogao proces ozdravljenja i kako bi se pomoglo stabiliziranje zgloba.
Jedna od najčešćih ozljeda tetive u sportaša je oštećenje Ahilove tetive koja povezuje petu stopala sa mišićima u stražnjem dijelu potkoljenice, a uzrokovana je pretjeranim istezanjem ili nošenjem nepravilne obuće. Kako bi se spriječile ozljede na ovom području, vrlo je bitno dobro zagrijavanje tog područja prije bilo kakve sportske aktivnosti, te nošenje steznika koji su posebno dizajnirani za povećanje stabilnosti tog područja.
Tendonitis je također česta ozljeda u koji uključuje upalu i otekline tetive koje izazivaju bol i ukočenost. Ova vrsta ozljede opet može biti uzrokovana kroz preveliko naprezanje tj istezanje tetive kroz sport i tjelesnu aktivnost. Iako MRI ili rendgenske snimke mogu potvrditi oticanje tetive, liječnik obično može dijagnosticirati tendonitis i bez njih. Na prve znakove upale tetive, najbolja “prva pomoć” je krioterapija za smanjenje otekline i izbjegavanje tjelesne aktivnosti.
Razlikovanje ozljeda
Nekada je vrlo teško moći razlikovati ozljedu ligamenta od ozljede tetive, a ponekad je jedini način da to uspijete, pomoć vašeg liječnika koji vam može ponuditi rendgensko slikanje i time isključiti i spriječiti bilo koje druge komplikacije. Najvažnija stvar je pravilno dijagnosticirati ozljedu kako bi se mogla započeti odgovarajuća terapija.
Ana Ružić
mag. kineziologije u kineziterapiji
licenc.th. on ISOMED2000
