Ruptura mišića koji okružuju koljeni zglob

Većina mišićnih tetiva polaze od bedrene kosti i hvataju se na kosti potkoljenice. Većina ruptura, bilo djelomičnih ili parcijalnih nastaju na mišićima stražnje strane natkoljenice.

Mišići stražnje strane natkoljenice i dijela iza koljena su m. biceps femoris (caput longum), m. semitendinosus, m. biceps femoris, m. plantaris, m. gastrocnemius, m. sartorius, m. gracilis i m. semimembranosus
Uzrok potpune ili djelomične rupture ili puknuća mišića je često iznenadno i nasilno opterećenje.

Simptomi su

bol koja se javlja pritiskom duž tetive mišića, otežano istezanje i aktivacija protiv otpora (npr. savijanja koljena). Nekada ovi simptomi rezultiraju samo npr. istegnućem mišića dok u težim slučajevima, osjeti se i čuje čak i naglo pucanje tetive i velika bol, nakon čega je nemoguće uopće koristiti mišić. Sljedeća tri simptoma su obilježje mišićnih ozljeda: bol pri primjeni sile, istezanju i aktivaciji protiv otpora.

Liječenje

s liječenjem se započinje što je brže moguće od nastanka ozljede. Cilj liječenja u akutnoj fazije prije svega je spriječiti dodatnu štetu i smanjiti krvarenje što je više moguće. Učinkovito liječenje u akutnoj fazi smanjit će krvarenje ali i ublažiti ili čak spriječiti stvaranje ožiljka te spriječiti komplikacije koje mogu nastati. Liječenje u akutnoj fazi započinje se prema takozvanim “Rice” načelima:

1. Rest

– odmor, sportska aktivnost je odmah zaustavljena

2. Ice

–  treba staviti led na ozlijeđeno područje. Led čini sužavanje krvnih žila, čime se zaustavlja krvarenje, međutim, ne smije doći u izravan dodir s kožom, koja bi trebala biti prekrivena tankim slojem, na primjer, elastičnog zavoja ili ručnika. Led na mjestu rupture zadržavamo 20tak minuta svaki od prva tri sata nakon ozljede.

3. Compression

– treba primijeniti kompresijski zavoj no ne u tolikoj mjeri stisnut da se spriječi protok krvi. Noću ga treba ukloniti, ali opet primijeniti svakog jutra dok oteklina ne splasne.

4. Elevation

– ozlijeđeno područje trebalo bi postaviti na visinu iznad visine srca, tj. na povišenje, kako bi još više smanjili krvarenje i oteklinu.

Rehabilitacija

može započeti nakon 24-48 sati od ozljede.

Liječnički pregled

nije uvijek nužno potreban ukoliko je došlo do lakšeg slučaja djelomične rupture. Za teže rupture, potrebno je obaviti pregled fizijatra i izvršiti dijagnostiku ultrazvukom ukoliko je to potrebno za postavljanje dijagnoze.
Liječenje se sastoji od odmora i prikladne rehabilitacije, istezanja i povećanja opterećenja unutar praga boli.

Rehabilitacija

počinje s primjenom fizikalne terapije na ozljeđeno područje, te primjenom specifičnih metoda manualne medicine u kombinaciji s terapijom laserom, ultrazvukom i magnetom. Uz to, vrlo je bitno obavljati točno određenje vježbe istezanja i jačanja odgovarajućih mišićnih skupina. Količina vremena za rehabilitaciju, naravno, varira od osobe do osobe, te terapeut treba dobro odrediti za odnos između snage, koordinacije i treninga agilnosti te opterećenje treninga s obzirom na motoričke i kondicijske sposobnosti pacijnta

Rehabilitacija sportskih ozljeda je podijeljen u dva dijela:

1. dio sastoji se od tretiranja oštećenog tkiva (tetive, ligament ili mišić) dok god postoji oteklina ili bol. To je važno kako bi se izbjegle velike pauze u treningu i kako bi trening svih ostalih mišića i zglobova koji nisu povrijeđeni mogao biti proveden. Fitness trening (biciklizam, plivanje, trčanje)

2. dio sastoji se od obnove oštećenog tkiva, s ciljem dovođenja tkiva u takvo stanje u kojem su mišić i zglob u takvom stanju da opet mogu podnijeti trenažno opterećenje.

Nakon što se ultrazvukom dokaže da je ruptura zarasla i da su simptomi rupture nestali, osim istezanja i vježbica statičke snage i potpomognutog pokreta, možemo krenuti na povratak snage u mišićnu skupinu kojoj pripada mišić koji je pukao. To se može odvijati klasičnim izotoničkim načinom vježbanja ali i vježbanjem na izokinetičkoj spravi Isomed 2000, koja do 3 puta brže vraća izgubljenu snagu u mišić.

Ana Ružić
mag. kineziologije u kineziterapiji
licenc.th. on ISOMED2000