Naša stopala sastavljena su od 26 kostiju, uzglobljenih u 35 zglobova, povezanih s preko 100 ligamenata. Mnogi od nas se sjete svojih stopala tek kad se ona zabole kao posljedica opterećenja koja svakodnevno podnose.
Svaka kost od njih 26 u stopalu može se slomiti. Za mnoge od ovih fraktura nije potreban kirurški zahvat, kod nekih je nužno jer može spriječiti nastajanje trajne nestabilnosti. Bez obzira na kojoj kosti se dogodi lom, područje iznad nje obično je natečeno i bolno, što se može dalje širiti i izvan mjesta frakture u meko tkivo u kojem onda nastaje modrica.
Frakture
u skočnom zglobu i oko njega, najčešće se događaju kad se gležanj “izvrne” prema unutra, tako da se taban okrene prema unutra (inverzijsko uganuće gležnja) ili kad se gležanj “izvrne” prema van (everzijsko uuganuće gležnja). U takvim situacijama jako često dolazi do boli, oticanja i krvarenja, te ako se odmah ne počnu liječiti, mogu biti ozbiljne. Kirurški zahvati, najčešće se vrše kod fraktura gdje su kosti ili široko razmaknute ili su izgubile svoj položaj. Najčešće su frakture kostiju sredine stopala kao posljedica pretjeranog hodanja ili indirektnog stresa zbog prevelikog napora, ali nastaju i zbog iznenadnog i jakog udarca.
Sezamske kosti
(dvije male kosti smještene ispod kraja palčane kosti donožja), iako su male, mogu isto tako biti slomljene. Trčanje, dugo hodanje, te sportovi u kojima se često skače na prednji dio svoda stopala, kao što su tenis i košarka, mogu uzročiti frakturu ovih kostiju, što se može prevenirati korištenjem podstave ili posebno napravljenog uloška za cipele koji može ublažiti opterećenje i amortizirati udarce.
Ozljede prstiju
naročito malog prsta, su česte i to pri hodanju bez cipela. Jednostavne frakture četiri mala prsta zacjeljuju bez gipsa. Prijelomi palca su uvijek mnogo ozbiljniji, te uzrokuju jaku bol, otok i pojavu hematoma.
Rehabilitacija
Rehabilitacijski proces nakon loma stopala je sličan kod svakog od ovih slučajeva. Nakon što se ukloni gips ili longeta, ako je bila potrebna rehabilitacija, krenut će se sa fizikalnom terapijom kako bi se smanjila ukočenost i vratila pokretljivost u ozlijeđenu stopalo. Pošto se stopalo i zglob nisu neko vrijeme koristili, mišići su često kruti i oslabljeni u cijelom području, ne samo onom gdje je povreda nastupila, pa se stoga treba provoditi i prikladna kineziterapija – vježbanje na strunjači, s rekvizitima, na spravama, s izokinetikom (Isomed 2000) itd… Rehabilitacija će sigurno pomoći, ali može potrajati i do nekoliko mjeseci do potpunog ozdravljenja od teške ozljede.
Ana Ružić
mag. kineziologije u kineziterapiji
licenc.th. on ISOMED2000
