travanj 26, 2013

Artroze i treća životna dob

Artroze
Prim. dr. sc. Ladislav Krapac

 

U  izrazu  oštećenja  hrskavice  zglobova do nedavno se rabio izraz  osteoartrotska promjena  i/ili  bolest. Od  nedavno  je i kod nas usvojen američki izraz osteoartritis  podrazumijevajući  tu  prvenstveno  upalnu  komponentu bolesti .

Artroze U ovom ćemo  tekstu  rabiti «kompromisni» termin ARTROZE, podrazumijevajući  pri tom DEGENERATIVENE promjene primarno uslijed bolesti hrskavice zglobova. U blažoj fazi, u nekim sredinama nazvana PREARTROZA, bolest se karakterizira  neznatnim, finim  krepitacijama u zglobu bez bolnih simptoma. Kasnijom progresivnom iritacijom zgloba  propadanjem  hrskavice s posljedičnom reakcijom  sinovije  rezultira otokom zgloba sa svim karakterističnim  znakovima  U P A L E  ( tumor, calor, color, dolor  et  functio  laesa ), ali potom i ostalih  zglobnih struktura- tetiva, i kosti,  te okozglobnih – mišića, i površinskih dijelova, subkutanog  tkiva i kože, što  rezultira instabilitetom i  težim, vidljivim  biomeahničkim poremećajima  u  zglobu i nastaje  tzv.  dekompenzirana artroza ili osteoartritis (OA) sa znatnim  funkcionalnim poremećajima.

Zasigurno  najčešće  bolesti mišićno-koštanog  sustava

degenerativne  bolesti zglobova,  kao posljedica  vremešnosti, ali i pod  snažnim  genetskim utjecajem, te nizom  egzogenih faktora rizika, javno  su  zdravstveni problem u svim društvima. U našim epidemiološkim istraživanjima čestih kroničnih bolesti među kojima su obuhvaćene i bolesti mišićno-koštanog sustava artroze su različito zastupljene u urbanoj i ruralnoj populaciji. Znatno su češće OA u žena, osobito seoske populacije, a nešto češće u muškaraca gradske populacije. Kao i u svjetskim istraživanjima, rijetko su nepoznatog uzroka (tzv. primarne – idiopatske artroze), znatno češće su sekundarne OA, kao posljedica ozljeda, endokrinih bolesti i prekomjerne težine (indeks tjelesne mase BMI>30 ), prirođenih ili stečenih statičkih anomalija donjih udova ili pak posljedica preboljelih upalnih reumatskih bolesti. Biomehanička teorija nastanka, ali i podjele artoza temelji se na tvrdnji o lošoj adaptaciji zglobova, posebice donjih udova na nova, ortostatska opterećenja «homo erectusa».

 

U Hrvatskoj

svaka četvrta žena i svaki peti muškarac u najproduktivnijoj životnoj dobi boluje od nekog oblika artroze. Srećom, većina tih promjena na zglobovima su blažeg stupnja i bitno bolesnike ne ometaju u radu. Kao najznačajniju  bolesti koja pridonosi pojavi artroza, posebice donjih udova, navodi se adipositas – prekomjerna tjelesna težina.  Podaci naših epidemioloških studija ukazuju na važnost praćenja komorbiditeta pri čemu adipozitet, kronične  respiratorne infekcije, ateroskleroza, ali i varikoziteti te kronične urinarne infekcije su češće dijagnosticiramo u bolesnika s artrozama. Osobito je zabrinjavajući porast učestalosti artroza pri kraju «druge živote dobi» (45-65 godina), te nastavak porast učestalosti do preko 75% u trećoj, pa i četvrtoj životnoj dobi( stariji od 85 godina). Iako su bol i funkcionalno oštećenje udova najčešće posljedice artroza, degenerativne bolesti zglobova ne utječu prenaglašeno na aktivnosti svakodnevnog života, kao niti preranog odlaska u (invalidsku ) mirovinu. Zbog čestih artrotskih promjena u kukovima u trećoj životnoj dobi nazvana je koksartroza i «Morbus coxae senilis». Govori se i o profesijama pri kojima se izrazito preopterećuju pojedini zglobovi, ali se sve manje govori o profesionalnim  bolestima koljena rudara, parketara, taracera. Doduše, znatan je porast posttraumatskih artroza u profesionalnih sportaša, posebice hokejaša, nogometaša (europskog i američkog nogometa) ali i u igrača kriketa, boksača, karatista, itd.

Hondrocit, hrskavična stanica, središnja je točka odvijanja osteartrotskih promjena

Kakvoća hrskavice ovisi njegovom «programiranom odumiranju» nazvanim i apoptoza, koje je zasigurno nasljedno uvjetovano, ali potencirano i oštećenjima prekomjernim opterećenjem (nagnječenjem) koje direktno dovodi do propadanja stanica – nekroze. U normalno ostarjeloj hrskavici postotak odumrlih stanica uslijed apoptoze ne prelazi 1% . To možda i tumači činjenicu da je značajan postotak starijih osoba bez artrotski oštećene hrskavice. Sekundarna artroza (najčešće postraumatska, ali i kao stanje/bolest poslije oštećenja upalnim promjenama u zglobu, nepoznatog imunološkog kasnog odgovora ili pak utjecaja kemijske nokse) je također individualan, često nasljedno određen odgovor na kombinirane egzogene nokse. Intenzivno se razmišlja i o specifičnom tretiranju lijekovima pojedinih artroza, jer se opravdano tvrdi da osteaortrozu zglobova kralješnice, temporomandibularnih zglobova, kuka, zglobova koljena ili pak šaka i stopala ne možemo jednako terapijski  tretirati. Čak i patogeneza Heberdenove i Bouchardove poliartroze i rizartroze šaka su različite, pa zahtijevaju i različiti  terapeutski tretman .

U farmakološkim istraživanjima

nisu potvrđene tvrdnje na nesteroidni antireumatici imaju pozitivan učinak na modificiranje samog nastanka artroza. Oni ipak primarno ostaju samo antiflogistici i analgetici. Najnoviji rezultati medikamentnog utjecaja na matabolizam hondrocita daju razlog optimizmu, iako se ranije liječenje ekstraktima goveđe hrskavice (rumalon), a niti dugotrajnija peroralna primjena glukozamina u klinički kontroliranim studijama do sada nije dala uvjerljive pokazatelje učinkovitosti u prevenciji, a niti u  terapiji artroza. Intraartikularno injiciranje hijaluronske kiseline i raznih heparinoida nije dalo dugoročne rezultate. U provjeri utjecaju inhibitora kolegenaza i ostalih metaloproteinaza vide farmakolozi šansu za rješenje misterija nastanka i pogoršanja  artrotskih promjena.

Koji su to medijatori upale, i zašto kod nekih ljudi s istim načinom i stupnjem oštećenja ipak prevladala progresija oštećenje u smjeru upale, a kod drugih dominiraju faktori oporavka i oštećenje (upala) ne progredira, izazov je za mnoge reumatologe, farmakologe, molekularne biologe, genetičare ali i inžinjere biomehanike, itd.? Zašto kod nekih ljudi  takav podsticaj na veću aktivnost hondrocita kao i aktivnost sinovijalne membrane izaziva i reakciju subhondralne kosti, ali ne nastaje sklerozacija? Pretpostavlja se da i sam zglob ima ograničenu mogućnost oporavka hrskavice i kad je neki od potencijalnih patogenih čimbenika prenaglašen, (na pr. oštećenje hrskavice uslijed izostanka «zaštite« funkcija meniska zgloba, možda ligamenata i/li mišića, ili pak oštećenja izazvanog infekcijom, prekomjernim opterećenjem )- oštećenje progredira i nastaje upala zgloba. Stvaranje osteofita na rubovima zglobova tumače se kao «pokušaj stabilizacije« ranom upalom «uznemirenog zgloba«. U RTG slikama su osteofiti najimpresivniji pokazatelji uznapredovalosti artrotskih procesa i mnoge se podjele stupnjevanja težine artroza temelje upravo na RTG nalazima.

Artroze mogu zahvatiti svaki zglob

ali su ipak najčešće na statički prepoterećenim zglobovima donjih udova, kao i radom prenapregnutim zglobovima šaka i zapešća. Sama hrskavica zgloba nema živčanih okončinama kojima se registrira bol, već je bol u artrotski promijenjenom zglobu najčešće posljedica prenapregnutosti  tetiva, proširenosti zglobne ovojnice i čahure, nadražaja pokosnice ili pak okozglobnih mišiča pa i potkožnog tkiva. Iako i artrotski promijenjene zglobove karakterizira jutarnja zakočenost, ona je znatno kraća od 15 minuta i vrlo brzo nestaje pri aktivnosti  zgloba. Funkcionalna oštećenja artrotskih promjena najčešće nisu tako impresivna kao u upalnim reumatskim  bolestima. U upalnim je reumatskim bolestima jutarnja zakočenost u zglobovima znatno duža od 15 minuta, a bol se potencira aktivnošću. Nažalost, ako se artroza prekasno prepozna, kasno liječi, a zglob nepravilno rehabilitira, može doći do izražene upalne promjene i tzv. dekompenzirane artroze koja se tada teško razlikuje od pravog, upalnog reumatoidnog artritisa. Fina «škripanja« artrotski promjenjenom zglobu, akustički fenomeni poput zvukova pri sitskanju grude snijega, najimpresivniji su objektivni simptomi kojeg moraju prepoznati liječnici, ali i sami pacijenti. Grube krepitacije, ponekad čak i akustički bučno izražene, nisu karakteristika artrotskih oštećanja u zglobovima, već češća povezana s tetivnim promjenama i fibrozom zglobne čahure koja i ne mora biti posljedica osteoartritisa. Karakteristika artrotskih promjena na donjim udovima je ne samo relativno nagli početak, nego i prosijavanje boli iz bolesnog  zgloba u susjedno (najčešće distalno) koštano, pa čak i zglobno područje. Ponekad koksartroza može prvo početi kao bol u natkoljenici, pa i koljenu, a gonartroza sa nespecifičnom boli potkoljenice ili čak i gležnja.

 

 

Pošaljite nam upit!

0 Comments on “Artroze i treća životna dob

[…] kolateralnih ligamenata, oštećenja hrskavice, ligamenta patele, deformacije i dislokacije patele, artroze koljena, femoropatelarne […]

Giht » Rehabilitacija Nova
rujan 24, 2013 at 13:02

[…] Češća je  u muškaraca, izraženija  u trećoj životnoj dobi. […]

Odgovori